Velike promjene okoliša i klime, izazvane ljudskim utjecajem, potaknula su arhitekte da osmisle nove načine stanovanja. Samoodrživa utočišta stvorena su za razne „scenarije“, bilo da je to ekološka poljoprivreda usred grada, bijeg od civilizacije u pustopoljinu ili plutanje po morskoj pučini…
Arhitektura za bolje sutra
OFF-GRID (eng.: off-grid: izvan mreže, izvan infrastrukture) u vrijeme predstavljanja na Milanskom tjednu dizajna predstavljen kao jedan od vodećih trendova življenja u skladu s prirodom i može se reći da na futuristički način odražava moto „Moja kućica, moja slobodica“. Među najistaknutijim takvim projektima je Casa Ojalá talijanske arhitektice Beatrice Bonzanigo.
Ta minijaturna mobilna građevina može se bilo gdje postaviti, a nudi se u dvadeset verzija kako bi se što bolje prilagodila zahtjevima okoliša i potrebama stanara. Casa Ojalá na samo 27 četvornih metara ima dnevni boravak, kuhinju, dvije spavaće sobe, kupaonicu i terasu.
Prostor se na razne načine može razdvajati, povezivati ili potpuno otvoriti prema van pomoću mehanizama na ručno upravljanje. Zahvaljujući sustavu užadi, vitla i poluga, elementi kućice lako se mogu „otklizati“ i „zarolati“. Ovaj svojevrstan mikrodom potpuno je samodostatan, sa solarnim panelima za proizvodnju energije, sustavom za kišnicu i posebnim spremnikom za pitku vodu.
VODENI SVIJET možda nas očekuje u budućnosti, ali nadajmo se da to neće biti kao u poznatom istoimenom postapokaliptičnom filmu (Waterworld, 1995.) u kojemu je kopno posve poplavljeno. No, zbog klimatskih promjena moramo razvijati plutajuća naselja otporna na poplave, uragane i cunamije, kažu u švedsko-američkoj arhitektonskoj tvrtki BIG (Bjarke Ingels Group) koja je u suradnji s Ujedinjenim narodima predstavila projekt Oceanix City koji se sastoji od „otoka“, odnosno šesterokutnih drvenih modula.
Od njih se formiraju međusobno povezana sela od kojih svako može udomiti 1650 ljudi ili se pak može konstruirati grad za 10.000 stanovnika. Oceanix City osmišljen je kao samoodrživ ekosustav s pogonom na vjetar, vodu i sunce, farmama za uzgoj hrane, sustavima prirodnog pročišćavanja vode pomoću morske trave i školjaka te potpunim recikliranjem otpada. Tvrtka BIG gradi prototip ovakvog naselja koji će biti postavljen na East Riveru u New Yorku, blizu sjedišta Ujedinjenih naroda.
Vertikalne farme
VERTIKALNE FARME zapravo su neboderi s vrtovima – zahvaljujući kojima stanari ne moraju nabavljati hranu iz masovne poljoprivredne proizvodnje u kojoj se koriste kemikalije. Na ovaj način sprečava se onečišćenje okoliša koje inače nastaje pakiranjem i prijevozom hrane iz udaljenih područja. Vertikalne farme važne su i zato što ljude u urbanim sredinama ponovo povezuju s prirodom. Ovi vrtovi ujedno djeluju i kao klimatizacija između zgrada i njihova okruženja. Biljke, pak, imaju povoljne uvjete za rast jer ih zgrade štite i pružaju im toplinu.
Otpadna hrana lako se može sakupljati i pretvarati u kompost. Ukratko, neboder postaje živi organizam, objašnjava kinesko-austrijski bračni par Fei i Chris Precht, osnivači arhitektonskog studija Precht koji stoji iza projekta The Farmhouse. Riječ je o neboderu koji se poput slagalice nadograđuje pomoću trokutastih modula od križnog lameliranog drva – ekološki prihvatljivog i fleksibilnog materijala koji je izuzetno prikladan za zahtjevne konstrukcije.
Autor: Ivana Vodogažec / Sensa Magazin
Sensa je hrvatski mjesečnik koji pokriva teme o osobnom rastu, zdravom i održivom načinu života te ravnoteži života i posla.
